Najvažniji materijali i artikli koji dolaze u dodir s hranom koriste se u sastavu sirovina kao što su PP, PE iljepila za laminiranjeizrađena od poliuretana i tiskarskih boja za izradu dizajna. Materijali koji se koriste za pakiranje hrane trebali bi biti sigurni s različitih stajališta. Hrana ne smije biti u kontaktu s vanjskim kontaminantima poput bakterija, virusa, drugih mikroorganizama, prljavštine, stoga mikrostruktura materijala za pakiranje ne smije dopustiti da ove opasnosti prođu i kontaminiraju hranu.
Polipropilen ima mrežastu kristalnu strukturu koja jea dobra barijera za plin i onečišćenja. Dakle, polimeri polipropilena se naširoko koriste u pakiranju hrane, dajući dobru zaštitu.
No, neki migranti mogli bi probiti makromolekularnu strukturu polimera i mogli bi kontaminirati hranu. Takvi migranti mogli bi uglavnom biti sastavni dijelovi tiskarskih boja i odpoliuretanska ljepila.
Poliuretanska ljepila su mješavina dviju komponenti koja reagira na temperaturama od oko 30 do 50 Celzijevih stupnjeva. Ove dvije komponente prolaze kroz proces polimerizacije i ona jača. Tako se ovo ljepilo koristi za lijepljenje tiskanog polimera na metalizirani polimer i rezultira prehrambenim paketom.
Poznato je da se za pakiranje hrane u omote i vrećice koriste laminati. Poželjnomaterijali za pakiranje hrane često se sastoje od prvog supstrata, kao što je film, koji je općenito tanak i proziran i koji se može ispisati, i drugog supstrata koji može biti druga vrsta materijala, tada je tanji film oko 20 mikrona, metalna folija, mealizirani film ili prozirni film.
Metoda prikladna za pakiranje u dodiru s hranom je prevlačenje bez kontakta s hranom zbog vrlo reaktivnih komponenti. Dakle, filmski materijal će biti poliolefin kao što je LDPE, PE ili PP, ili kao što je PET, drugi supstrat će često biti drugi, često deblji poliolefin kao što je metalizirani PP ili PET može se koristiti.
