Prijenos tvari iz materijala za pakiranje u hranu poznat je kao migracija ipoliuretanska ljepilamože pridonijeti prijenosu ove tvari. Što je manja molekularna težina tvari, to je vjerojatnije da će migrirati u hranu, bilo u izravnom kontaktu difuzijom ili neizravno putem plinske faze. Tipično, spojevi ispod 1000 daltona pokazuju migracijski potencijal, pri čemu čisti polimeri od nekoliko tisuća daltona i više ne moraju biti razmatrani.
Može se poduzeti nekoliko mjera za smanjenje rizika od migracije. S jedne strane, smanjenje spojeva niske molekularne mase manje od 1000 daltona unutar formulacija ljepila na bazi otapala može pomoći u smanjenju općeg prijenosa tvari. S druge strane, dizajn ambalaže može biti prikladan alat: ugradnja slojeva barijere sprječava prijenos migrirajućih sastojaka ambalaže u hranu, takvi slojevi smanjuju ili čak inhibiraju migraciju pod određenim uvjetima uporabe ili čak mogu djelovati kao apsolutna barijera.
Iako analiza stvarnihfleksibilna ambalaža za prehrambene proizvodedaje najrealnije informacije o migraciji u ovim scenarijima kontakta s hranom, dugotrajan je, složen i njegovi rezultati vrijede samo za ispitanu primjenu. Jednostavno rečeno, uspostavljena su tri različita pristupa procjeni migracije:
- izračun: neki se sastojci mogu isključiti uzimanjem njihove najveće koncentracije u formulaciji i pretpostavkom ukupnog prijenosa tvari u stvarnoj primjeni.
- modeliranje migracije: budući da migracija slijedi zakon difuzije, uspostavljeni su računalni modeli za predviđanje očekivane migracije definiranih spojeva pod definiranim uvjetima.
- Ispitivanje migracije. (to je prikladan i prihvaćen način za procjenu prijenosa tvari iz materijala za pakiranje u hranu.
